beats by dre cheap

Depresija

Nema vise rijeke. Davno presusila. Mislim ona stara, ona "mocna i nezamijenjiva". Nema ni ptica, ne vracaju se. Al nema ni gnijezda, sruseno je, iako tragovi ostase.
Tu su samo neki mali brzaci koji vuku na sve strane, ne okrenes se, a vec si negdje daleko. I nekako se cini da ne vode nikud, samo se granaju na milion strana... A tamo negdje ima jedno mirno, malo toplo jezero, okruzeno sumom, sa konjima u drvenoj stali, i kolibom za dvoje. Samo nekako je previse mirno da bi netko uopce pomislio da te male brze isprepletene rijecice na kraju vode upravo tamo...
I i dalje je tu sunce, sa svojim ludim, nepredvidivim zrakama, i naocale koje skrivaju od pogleda. Ova mi metafora nikad nije bila jasna. A uporno s njom zavrsavam svoje analize naturalisticke prirode, depresivnog tona i izgubljenog mirisa.
A sta da radim. I priroda me napusta. Nekad je to sunce bilo dovoljno, naocale i osmijeh. Sada, ovako rastrganoj trebaju kemikalije da ostanem u komadu. Vidjet cemo u koji Wonderland tek to vodi...

Poetry of a Mathematician
http://nijebitno.blogger.ba
27/02/2010 01:46