beats by dre cheap

Covjece, kako sam stara...

Imam osamnaest...
Zivim oko 8000km od kuce i obitelji... Sa 22 imati cu dvije diplome u dzepu... Daj Boze i neki posao...
I vec sad se osjecam usamljeno...
Ne znam sta je s ljudima koji me zavole naglo i umisle si da sam im ljubav zivota. Ja ne vjerujem u to. Ali gledam filmove u kojima se ljudi vjencaju i zelim to. Ne sad, ali brzo. Cudno... Jedno vrijeme sam govorila da se necu udati nikad. Though, to je bilo dok sam bila slijepo i ludo zaljubljena u ideale.
Sad me muci jedna stvar. Kad stanem pred oltar razmisljati cu o osobi s kojom sam prvom dijelila bas sve. I osjecati cu se kao da varam onoga tko stoji pored mene. Jer previse sam dala nekome tko to nije zasluzio. Ne mislim samo fizicki, mislim emotivno, dusevno...
Preteske su ovo price za jos jednu nesanu noc u nizu, za 3 ujutro i depresivne dane odbrojavanja do novog odlaska.
Ljubim njega, koji se opet obecava promijenjiti dok dodjem. Idem sutra na kavu s nekim drugim. Nekim tko me intrigira... Negdje se taknu nasi mali svemiri... Jbg.
A tako sam ga varala tamo, uradila sve sto sam mogla i nije me grizla savjest. Ne grize me ni sada, iako vidim koliko mu znacim. Jer on je moj projekt. Upise li fakultet i popravi se kao covjek zbog mene, biti cu sretna. A ako sam sretna zbog njega, onda mogu uraditi i ono sto treba da on bude sretan zbog mene.
Ljubav ne postoji. Netko te moze uciniti sretnim na mnogo nacina. Nebitno kako to radi, dok si sretan drzi ga blizu. Jer ne postoji ljubav. Samo medjusobno ispunjavanje praznina.

Poetry of a Mathematician
http://nijebitno.blogger.ba
28/12/2009 03:20