beats by dre cheap

Napokon razumijem

Prohladni zrak Sjeverne Karoline cini noci tesko podnosljivima. Moja slaba cirkulacija mi nastavlja zadavati muke sa smrznutim stopalima. A nema nikoga da ih ugrije.

Ispod pokrivaca vatra se igra s mojim tjelom, mojim mislima. Scene otkopcavanja remena ispred vrata wc-a. Gledanje serija, s rukama negdje duboko ispod pokrivaca i nevinim licima. Kratke pauze u ucenju koje ostavljaju tragove po kaucima.  Dalje ne mogu.... Nije za oci javnosti. Ali definitivno je bilo za moje oci. I jos uvijek mogu vizualizirati svaku scenu. Ludjacki, na brzinu. Vani. Tusiranja. Bjezanje pred Michelle. Skrivanje pred Simoneom. Sloboda i opustenost. Osjecaj pripadanja i uzajamnog posjedovanja. Osjecaj sigurnosti.

Podgora. "Sta bi tek bilo da si pojela cokoladu?" Nesigurnost i sram.
Struge. -Hocemo? "Hocemo." ... -Hajde... "Necu". Nesigurnost, povlacenje. Sram. Proslost preuzima kontrolu. Osudjivanje.

Craven. "Do you wanna...?" -Whatever. "Let's go to Few." -Whatever. ............... "Ana XxXxX..." "Milen YyYyY..." Praznina.

Nesigurnost. Potreba za pripadanjem. Potreba za toplinom. Potreba za slobodom i osjecajem kontrole. Moja proslost je previse mutna, previse bolna da bi se mogla osjecati dobro dok me netko kontrolira.  Slaba sam. Preslaba. A ti si kretenu jedini koji bi mogao razumjeti. Jer ne mogu reci nikome drugom. Ti si jedini koji zna.

Poetry of a Mathematician
http://nijebitno.blogger.ba
01/10/2009 23:10