beats by dre cheap

Oslonac u iluziji

<3 Igor, Maja, Dejan, Marko, Tim, Milen, Silvia. Moji balkanci.
Svaka cast amerima, ali kad ti covjek kaze kako zna svaku cajku iako ih osobno ne slusa, a vec 10 godina zivi u US, skontas da smo mi ipak posebni ljudi. :)

Nostalgija me hvata, kao i ova svinjska gripa.
Problem je emocionalna nestabilnost i nedostatak ikakvog oslonca. Krsim svoja pravila (previse se okrecem okolo ovih dana po kampusu). Ne znam vise sta vrijedi, a sta ne. Ne znam cemu se okrenuti.

Ne znam da li ici kuci za Bozic. Ne volim ga. Ne fali mi. Ne on kao osoba, ali da nase druzenje, lezanje na mostu i pjevanje, Bobi i Struge generalno. "ana, hocu da znas da te ja cekam, do bozica ima dosta, ali bez obzira hoces li doc ili neces, ja cu bit tu, i znaj kad god dodes ovamo imat ces se na koga oslonit, ti razmisli sta ces i kako ces, sto se tice svega, dolaska i nas, znam da je to jedan novi svjet i da nije lako ostat normalan". Da, znam i ja pcelice. Ti ces biti tu. Ja vjerovatno necu. A to nisi zavrijedio. Jer da ti dopustim, imala bih oslonac. Stabilan, kao kamen.

Ali naprotiv, ja ga ocajnicki trazim tamo gdje je voda najmutnija i najdublja, puna ostataka ne tako davnih kisa i snijegova. Tamo gdje kamen odavno nije bio stabilan za osloniti se na njega. Klizav, lagano se izmice, pod najmekanijim i najbezazlenijim korakom. Ustvari ne znam da li je jos uopce tamo, jer, ako jeste, negdje je ispod povrsine te mutne vode. Ne vidi se....
Bilo bi lakse da samo proviri na povrsinu, jer tako bih mogla napokon shvatiti da li sam u pravu kad tu klizavost i nestabilnost prepisujem nagadjanju da ustvari nije rijec o obicnom kamenu vec o nepravilnom, glatkom....
dijamantu...?

Poetry of a Mathematician
http://nijebitno.blogger.ba
02/09/2009 00:30