introspection Poetry of a Mathematician 2010/06

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

18.06.2010.

Ništa više nije važno i nitko više nije bitan...

Nekako smo se pronasli. 10 godina nakon sto je uslikana prva slika nas dvoje, nenamjerno, al tako znacajno. Ti s bokalom vina, ja s knjigom u ruci, nevina djeca na oltaru, jedno pored drugog, nesvjesno da stoji kraj osobe koja ce joj biti sve na svijetu nekad kasnije. Sada.
6 godina na hodnicima istih skola, a nikad se nismo upoznali. I jedan trenutak, jedan splet okolnosti u zadnjem trenu, pred moj odlazak spojio nas je i sad smo tu. Zivimo ovako 4 mjeseca odvojeno, 1 zajedno, 4 odvojeno, 3 zajedno. Lud neki ritam dusho.

Ali volim te neizmjerno. Nedam nikome. :)
Hvala sto postojis.

Poetry of a Mathematician
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
79329

Powered by Blogger.ba