introspection Pepeo - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

20.04.2010.

Pepeo

Neću da se posipam pepeom, ali ovaj semestar poštenski sjebah. Nestade mi matematike iz vidika. Ne znam šta ću sa sobom, al ne mislim da sam ja kriva. Potroših puno vremena nadvladavajući daljine internet komunikacijom. Još više pokušavajući biti dobro dijete i dobra, vjerna djevojka. Nije lako onda i fakultet uskladiti.
Evo slagah, posipam se pepeom. Jebeš ga, šta ću sad.

Nije lako, kad to jebeno sranje pada po čitavoj Europi. I džaba meni odbrojavat dane i nadvladavat daljine kad bi me jedno šugavo brdo koje gori i povraća negdje u pizdi materinoj, s imenom ko da je netko glavom po tastaturi opalio, e to brdo, moglo ostaviti zarobljenu ovdje, u zemlji McDonaldsa i Walmarta, kad ja samo želim stići na Parni Valjak 13og i popit koju Karlu na tribinama prije toga.

Koje su šanse da se ta budala smiri (i njegova seka ne probudi) do mog leta, 10.5.?

Poetry of a Mathematician
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60086

Powered by Blogger.ba