introspection Oksimoroni mog života - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

04.03.2010.

Oksimoroni mog života

Netko ti fali, a upravo taj netko je i ono jedino što imaš.
Vrijeme prolazi tako sporo, sati se vuku, a dani lete, datumi se mjenjaju, dok taj finalni datum još uvijek izgleda jednako daleko.
Svaki osmijeh je 51% ljubavi, 49% bola, svaka suza obrnuto, a suze zamute granice, tih 3% u sredini nisu tako lako razlucivi.
Zaljubljuješ se nevjerovatno intenzivno u nekoga čije usne nisi dotaknuo već dva mjeseca i imaš savršeno dobru vezu koja napreduje, mjenja se i evoluira, sve to uz 7800km udaljenosti. Ista ta veza teško da vodi ikud i umjesto da si sretan, ono što prolazi kroz glavu je samo pitanje kolika će biti bol jednom kad i ovo malo smisla iza svog truda nestane negdje u kilometrima...
Pokušavaš, pokušavaš, a nada nekako slijedi svoju sinusoidnu funkciju kroz ovo šugavo promijenjivo vrijeme...

I prolazi još jedan dan bez nje. A ti si sretan, jer kakav god da je... Prolazi.

Poetry of a Mathematician
<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
79329

Powered by Blogger.ba