introspection Depresija - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

27.02.2010.

Depresija

Nema vise rijeke. Davno presusila. Mislim ona stara, ona "mocna i nezamijenjiva". Nema ni ptica, ne vracaju se. Al nema ni gnijezda, sruseno je, iako tragovi ostase.
Tu su samo neki mali brzaci koji vuku na sve strane, ne okrenes se, a vec si negdje daleko. I nekako se cini da ne vode nikud, samo se granaju na milion strana... A tamo negdje ima jedno mirno, malo toplo jezero, okruzeno sumom, sa konjima u drvenoj stali, i kolibom za dvoje. Samo nekako je previse mirno da bi netko uopce pomislio da te male brze isprepletene rijecice na kraju vode upravo tamo...
I i dalje je tu sunce, sa svojim ludim, nepredvidivim zrakama, i naocale koje skrivaju od pogleda. Ova mi metafora nikad nije bila jasna. A uporno s njom zavrsavam svoje analize naturalisticke prirode, depresivnog tona i izgubljenog mirisa.
A sta da radim. I priroda me napusta. Nekad je to sunce bilo dovoljno, naocale i osmijeh. Sada, ovako rastrganoj trebaju kemikalije da ostanem u komadu. Vidjet cemo u koji Wonderland tek to vodi...

Poetry of a Mathematician
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
79339

Powered by Blogger.ba