introspection Oceani se nekako lako pomjeraju u zadnje vrijeme... - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

11.02.2010.

Oceani se nekako lako pomjeraju u zadnje vrijeme...

Negdje tamo daleko jedne mahnite crne oči spavaju. Jedna luda glava sanja nešto lijepo jer drugačije ne može, previše pozitivne energije je usmjereno ka tom biću da bi bilo kakva crna misao proletjela kroz te pogubljene misli. Negdje daleko jedan ludi dječak, pun snova i želja sanja jednu ludu djevojku koja nadilazi njegove domene, a voli ga više od bilo čega. I taj dječak misli da radi sve što može da učini sretnom svoju ludu, depresivnu i izgubljenu djevojčicu daleko van njegovog fizičkog dometa.

Da dušo, ti si jedino što mi vraća osmijeh na lice. Ti si ono što me ispunjava i tjera da se opirem svemu, da ostanem pri sebi. I u životu. Ali tek sad ćeš vidjeti kako se pomjeraju oceani za nekoga koga voliš.

Ni ne slutiš da te čeka jedno iznimno Valentinovo...

Tvoja (inače ogorčena mrziteljica tog praznika) blesa koja te ne da nikome. :)

Poetry of a Mathematician
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60086

Powered by Blogger.ba