introspection Volim ove suze - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

01.02.2010.

Volim ove suze

Volim ove suze.
Suze i jecaje, i neutješno i nekontrolirano bacanje po ovom krevetu koji je sve što imam. Budim se, živim i zatvaram oči na tom malom nurednom i neudobnom kvadratiću nečega moga u ovoj nesnosnoj tuđini.
Ali volim ovu melankoliju, jer volim tebe.
I da, kod tebe je vec februrar... Ja imam jos par sati...
Februar je kratak, zar ne? Onda jos mart i april... malo maja i tu sam.
Granice nisu nista drugo do linija u atlasu...
Ne mogu uživati ni u ovom snijegu koji kao bezbrižno dijete isčekujem već mjesecima. Ne mogu uživati jer želim da se otopi što prije, da prepusti mjesto zelenilu proljeća. Pa južnjačkoj sablasnoj ljetnoj vrućini. Jer jednom kad se sunce dovoljno primakne ovome mjestu, ja ću mu tako sretno izaći u susret. RDU-DC-Munich-Zagreb i tu sam. I onda 3 mjeseca do novog oproštaja. Al nećemo sad o tome, jel tako? Majmune.
"What do you guys have in common anyway?" -"Nothing, we just love each other. Isn't that enough?"

Poetry of a Mathematician
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60087

Powered by Blogger.ba