introspection Such a lonely day, and it's MINE - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

25.01.2010.

Such a lonely day, and it's MINE

Još jedan rođendan gotov.
Nikad nije bio manje i više poseban.
Ljudi oko mene nisu pravili buku oko toga, ali su zato oni bitni napravili party i porukama mi pričali sve što se događa. I tih 7800km je isparilo u trenutku.
Poželim noćas oči boje lavande...
Pa dobro gde si ti...
I tako dalje.

Ja imam sasvim običan dan,  tako bezbojan i suh, a u isto vrijeme, negdje na kraju svijeta raja slavi moj rođendan, pije i misli na mene, i učine da se osjećam nevjerovatno posebno.

Momak kojeg volim, s mojim ocem loži vatru, a brat svira harmoniku, jednu za drugom pjesmu posvećenu njegovoj jedinoj seki.

Tek sad shvaćam koliko sam sretna, jer koliko god sama bila ovdje, tamo negdje postoje ljudi koji me vole i koje volim, ljudi koji će me čekati, ljudi koji mi upravo, nakon milion "laku noć", šalju još jedno jer drugačije ne mogu zaspati... Majmuneeee

Ovako iz daljine naučiš još više cijeniti ono što ti je najbliže srcu...
I tko kaže, daleko od očiju, daleko od srca?!
Hvala vam ljudi, volim vas više od ičega.

Poetry of a Mathematician
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60088

Powered by Blogger.ba