introspection Poetry of a Mathematician 2009/11

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

23.11.2009.

Cigani

Ako dirneš u čivutski vrt... Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić...
Bićeš žedan kraj bunara... I siromah s puno para...
Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić...
Ko u tuđi vrt uđe... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
Eh... 'Ne poželi ništa tuđe...' Svi smrtni gresi... U tom su grehu...

Kao mrva iz džepa... Truni se lako... život protekli...
Da, rekli su mi da je lepa... Ali baš tako? To nisu rekli...

Hoću li opet linijom "pametnije je tako" ili da se borim? Iako nije ni najmanje izgledno. Ne poželi ništa tuđe...

15.11.2009.

Keep what's good

Aplikacije su prosle. Otvoreno sam ti rekla da se brinem da je to bilo to. Da si dobio sto ti je trebalo, sad mozes dalje. "Keep what's good. I'm good in english and apps." Reagirao si na to. Zaboljelo te navodno. Sad vidim i zasto. Zato sto sam bila u pravu.

Kazem ti da sam bolesna, da mozda imam Mono, da cu raditi test sutra. Ni rijeci. Nikad nakon toga nisi upitao kako sam. Kako je prosao test. Dobro sam, da znas. Nemam mono. Hvala na pitanju.

Dobio si sto ti je trebalo od mene. Vise ti ne trebam, pa te ni nema nigdje. Dobio si sve sto ti je trebalo i dok smo bili zajedno. Imao si me potpuno, u svakom pogledu. Al ja tebe nikad nisam. I nije bitno. Neka si ti sretan. Nastavi tako, izvuci najbolje iz ljudi, natjeraj ih da ti daju i posljednji atom sebe, a onda samo kreni dalje, bez okretanja. Jer tako ti funkcioniras, Egoisticni, Bezosjecajni Hedonistu. Nekad je to bila zezancija, iako uvijek s dozom istine.
Sad se cini previse brutalnom da ne bi bila realnost.

Hvala jos jednom na dokazivanju da stvarno nemam nikoga na ovom svijetu.
I sad znam da neces citati. Onaj Srdjan koji je citao vise nema koristi u otvaranju ove stranice.

09.11.2009.

Bas taj cigan

Poetry of a Mathematician
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
82463

Powered by Blogger.ba