introspection Poetry of a Mathematician 2009/10

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

30.10.2009.

Ljubav

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta,
ne nadima se; nije nepristojna,
ne traži svoje, nije razdražljiva,
ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini; sve pokriva,
sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi

Sve podnosi i ne trazi svoje.
Da. Keep what's good. Falis mi puno, previse.
Jebiga, nije lako sacuvati najcisce i najdublje osjecaje u ovom prljavom, pokvarenom svijetu. Zato ja zivim u svom svijetu. Jer neke stvari su vrijedne. I am keeping what's good. Ne, ne cuvam tebe, tebe nemam. Al imam ono u sebi, a to je daleko iznad kategorije "good". Jebiga. Tesko je i boli. Ali ne mogu prestati. Znas. To ne bira pamet nego srce.

14.10.2009.

E sad stvarno iskreno

Necu dovoditi u pitanje tvoje dvosmislene izjave ni cinjenicu da ti definitivno nije svejedno.

Samo cu ti reci jednu stvar.
Slomio si mi srce 3 puta.

Prvi put oni mailom u Junu. I nakon toga sam se trudila da ne spominjem nista. I islo je nekako, ustvari poprilicno dobro. Ali onda sam te vidjela u Banja Luci. I nisi bio fer. Nisi ni najmanje. I znas to.

Drugi put onom svadjom u Septembru, prekidom komunikacije. Da, ja sam inicirala, i ne mogu te kriviti za to. Ali moras mi dati kredit za samokontrolu nakon toga. Nikad nista. I u medjuvremenu si rekao da ces definitivno na Cornell. Zamolila sam te da ne apliciras ovamo ako te slucajno Cornell odbije, cisto da bi znala da ne postoji ni teoretska sansa. I onda mi dodjes s pricom da razmatras i Duke, ispadne da ti je u uzem krugu. U medjuvremenu spomenes SAT i koncentraciju, inzistiras na tome, dok ja izbjegavam sve emotivne poveznice. Das mi nadu, vecu nego ikada.

I slomis mi srce treci put. Cornell odluka nije boljela, jer se nisam ni nadala. Ova boli. Ali nece vise. Necu to sebi dozvoliti.

Moto u yearbooku: Explore everything - keep what's good. Ja ocito nisam bila good enough. MI ocito nismo bili good enough. U tom slucaju, cemu prolijevati suze.

Nekome cu biti good enough. Iako nikoga necu voljeti kao tebe. Jer voles jednom u zivotu. Ja sam svoje nazalost imala prerano.

12.10.2009.

Iskreno

Kad ti kazem da zelim da dodjes to je zato sto te vidim ovdje, savrseno te vidim na campusu, medju ljudima, na predavanjima.
To nema veze s past tensom, s bilo cime sto je bilo. Treba mi prijatelj ovdje, a trebat ce i tebi netko kad krenes. I ako dodjes, u startu  ces imati najboljeg prijatelja spremnog da ti pomogne oko svega.

To ne znaci da zelim da pokusamo ponovno. Dosta je vec vremena proslo. Proci ce jos vise. Ja se nisam promijenila, i necu, jos uvijek sam ista osoba, ali dosta toga je proslo kroz moju glavu. Dosta toga se dogodilo.
Da stalo mi je. Ali ne zovem te ovamo radi "nas". Zovem te jer je ovo jedan od 5 najboljih fakulteta u Americi, poznat i priznat. Zovem te jer bi se savrseno uklopio ovdje. Zovem te kao prijatelj.

Samo zelim da si svjestan da ja znam da tvoje apliciranje na Duke nije priznanje da jos nesto osjecas. Ja i ti smo odavno samo ja i ti. I to je kristalno jasno. Ako apliciras, apliciras za fakultet. A ja te cekam kao osoba koja ce ti pomoci kroz sve pocetne procese, zavrzlame i probleme.

Ne razumijem ono za Armina. Ne razumijem zasto si mi rekao uopce. Da stavis na mene neki osjecaj krivnje? Nije mi jasno... Nije ti bilo svejedno. Znam. I razumijem. Ali zasto mi to govoris? Zasto mi dajes do znanja da ti nije svejedno?
Ako su to samo nostalgicne memorije, nemoj mi ih pokazivati. Znam i ja jako dobro sve. Ali nema smisla. Samo pravis stvari gorima. Znas da sam slaba.

I jedan savjet. Ako ovo ustvari citas, zapitaj se malo. Nisi na bloggeru. Zasto jos uvijek otvaras ovaj prozor?

10.10.2009.

Ja. Opet ovakva.

Fakultet ide odlicno, nema problema nikakvih. Ocjene su u vrhu, kao i uvijek.
Radim svoj treci sluzbeni posao. Mozda i cetvrti. Ne znam. Ovaj je placen bogovski, radim na internetu, imam veliku slobodu i jos vecu odgovornost. Ja sam fckn Research Asisstant in Fuqua Graduate School of Business. Zvuci impresivno, zar ne? Bas kao i 9,75$ po satu i 20 sati tjedno. To bi trebalo biti u prosjeku 600$ mjesecno. Da. Zivim sama na drugom kontinentu. Organiziram si zivot. Imam neke prijatelje. Jednog za kojeg bi bila spremna vec sada uraditi sve sto treba. Momak je iz Indije, od 14. godine izdrzava obitelj, a genij je. Imam i raju. To nisu prijatelji vec ekipa za izlaske. Ali su ok. Imam buducnost, financijske planove koji pokrivaju 2 odlaska kuci godisnje. Financiram ih sama naravno. Da.

Novac. Sve je u njemu. I ja nekako uspjevam. Ali mrzim to sto mi se zivot sveo na to. Toliko sam puta zaplakala radi hladnoce moga oca i razmisljanja samo o novcu i prezivljavanju. A sad je to nacin na koji funkcioniram. I ponosna sam na sebe. Jer, dovraga, 18 mi je godina.

I treba mi cigara. Ali necu. Necu. Prestajem. Ne znam zasto. To je neka moja zrtva. Nacin da maknem misli s onoga sto me okupira.

Jer nada koja umre, preboli se. To funkcionira. Probudjena nada budi i nemoc i pitanja.
Ne mogu razmisljati o tome. Ne zelim i ne smijem.

08.10.2009.

Neke se pobjede dobivaju na juriš

01.10.2009.

Napokon razumijem

Prohladni zrak Sjeverne Karoline cini noci tesko podnosljivima. Moja slaba cirkulacija mi nastavlja zadavati muke sa smrznutim stopalima. A nema nikoga da ih ugrije.

Ispod pokrivaca vatra se igra s mojim tjelom, mojim mislima. Scene otkopcavanja remena ispred vrata wc-a. Gledanje serija, s rukama negdje duboko ispod pokrivaca i nevinim licima. Kratke pauze u ucenju koje ostavljaju tragove po kaucima.  Dalje ne mogu.... Nije za oci javnosti. Ali definitivno je bilo za moje oci. I jos uvijek mogu vizualizirati svaku scenu. Ludjacki, na brzinu. Vani. Tusiranja. Bjezanje pred Michelle. Skrivanje pred Simoneom. Sloboda i opustenost. Osjecaj pripadanja i uzajamnog posjedovanja. Osjecaj sigurnosti.

Podgora. "Sta bi tek bilo da si pojela cokoladu?" Nesigurnost i sram.
Struge. -Hocemo? "Hocemo." ... -Hajde... "Necu". Nesigurnost, povlacenje. Sram. Proslost preuzima kontrolu. Osudjivanje.

Craven. "Do you wanna...?" -Whatever. "Let's go to Few." -Whatever. ............... "Ana XxXxX..." "Milen YyYyY..." Praznina.

Nesigurnost. Potreba za pripadanjem. Potreba za toplinom. Potreba za slobodom i osjecajem kontrole. Moja proslost je previse mutna, previse bolna da bi se mogla osjecati dobro dok me netko kontrolira.  Slaba sam. Preslaba. A ti si kretenu jedini koji bi mogao razumjeti. Jer ne mogu reci nikome drugom. Ti si jedini koji zna.

Poetry of a Mathematician
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
64066

Powered by Blogger.ba