introspection Vise od icega na svijetu - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

18.09.2009.

Vise od icega na svijetu

Vrijeme lijeci sve. Valjda ce mi 4 godine ovdje biti dovoljne da se vratim kuci, pogledam nekoga u oci i kazem mu da ga volim, a da se ne osjecam kao dvolicna lazljiva manipulatorka. Jer Mirko je sretan sada. Rekla sam mu to. A to sto ne mozes voljeti 2 osobe u isto vrijeme je moj problem.
Valjda ce doci dan kad cu moci okrenuti ledja u snu nekom drugom, a da ne boli. Bar ne previse. Valjda ce jednom doci.

A do tad? Do tad cu pokusati zivjeti s komadicima srca koji su mi ostali.
Pokusat cu. Nije lako, ali nemam drugog izbora.

Samo se nadam da nam se putevi nece spojiti jednog dana, kad budemo duboko u svojim zivotima.

Bolis me. Uzasno me bolis. Svaki tvoj potez, samo tvoje postojanje. Boli. Mucno i tesko. Borim se, ali ne ide. Srdjane. Budi sretan.

Ja cu prezivjeti. Nekako.

Poetry of a Mathematician
<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60087

Powered by Blogger.ba