introspection Disem. Mislim da je dovoljno. - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

28.08.2009.

Disem. Mislim da je dovoljno.

Ne zelim da dobijes dojam da zelim nesto od tebe sada.
Realna sam osoba, znas to. Plus, tu je i on. Znas. Ne znam bas sta da radim s njim. Nije da mi je bitno, a nije ni da mi je svejedno.

Ali sam sretna, sretnija nego ikad. Iako ne prestajem plakati. Pa cak i za vrijeme predavanja. Ne pitaj. XD

Stvarno nije lako, sve ovo skupa. Biti daleko od svega, biti nemocan u svakom pogledu. Imati toliko obaveza, za koje nisi siguran uopce mozes li ih izvrsiti. +PMS. Znas vec i kako to kod mene funcionira. :)

Lako je kad te neko
ni ne zavoli
tad samo tamna strana
srca zaboli
tesko je kad za nekog jedinog
i svog postanes zrnce soli
tesko je kad tvoj neko
prestane da te voli


Uzimam si za pravo da budem sretna upravo zbog toga. Jer znam da ti nije svejedno.
A godina jeste duga. I neka ide kako treba ici. Ako nakon par mjeseci budes mogao slusati Balasa bez problema... Have a nice life, my friend. Ako ne...

Eh... godina jeste duga.

Cujemo se. :)

Poetry of a Mathematician
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
79330

Powered by Blogger.ba