introspection Sitnice - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

14.08.2009.

Sitnice

Upoznali se u Scorpionu. Tamo ćemo se i pozdraviti.
Prvu večer otišli u Froteu. Tamo ćemo biti i zadnju. (Ne daj Bože da je zadnja :))

Sitnice... Kako kažeš.
Puno je sitnica...

I da, falit ćeš mi Pčelice. Puno. Jer... si mi drag. Značiš mi nešto. I znam da si sumnjao u to, sve do jučer. Drago mi je što je ta sumnja nestala... Mislim da ti dovoljno znači moja reakcija na onu bittersweet tišinu danas. Jer, sve na stranu, ali uglavnom su potekle zbog tebe. I nas. Čudno, naglo nastašmo mi. Ne nadah se tomu.

Onaj dan u kući tvoga brata... Znam da misliš isto, i glupo mi je napisati. Jednostavno prirodno. Prelijepo.

Hvala na svemu. Vidimo se. :)

Poetry of a Mathematician
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60093

Powered by Blogger.ba