introspection Ma kome ja glumim... - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

06.08.2009.

Ma kome ja glumim...

Tvoj glupi post me tako trzne... I ne znam gdje sam...
I točno nakon mjesec dana, ponovno stavim narukvicu. I osjećam se ok s njom. Samo stoji tu... Nemam je snage skinuti, nemam snage pogledati.
S njim se još nisam vidjela, znam da ćemo shvatiti da smo pogriješili, da se ne trebamo ni truditi... A ja želim, fakat želim. Želim dati šansu Pčelici. Jer momak je stvarno dobar i drag.
Ali nije fer prema njemu da me jedan tvoj tako nevin post na tako... zanimljiv... datum trzne. Rasplače i deprimira.
I onda čujem tvoj glas. Osjetim u njemu nešto... Znam da ću te vidjeti za par dana. I ne znam šta da ti kažem.

On je spreman pokušati biti uz mene iako kilometrima daleko. Ti to nisi bio. To je sve što ja trenutno znam.

Nista lakše nego sebe slagati...
Ništa lakše neg se nasmrt opiti...
Ništa teže nego zalud tragati...
Od sto drugih nju sam hteo sklopiti...
Srce cupka, al misao okleva...
Čeka da se stvari same dese...
Tuga lepše zvuči kad se otpeva...
Pesma sve podnese...

Poetry of a Mathematician
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
79332

Powered by Blogger.ba