introspection Izašli smo tri puta - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

01.08.2009.

Izašli smo tri puta

I prije nego izbrojašmo Prve, stigoše neki Posljednji.
Mrzim Dubrovnik, mrzim Ameriku, mrzim to što sam te upoznala sada, kad imamo još 1 dan.
Pčelice luda! Mrzim to što se osjećam savršeno pred tobom s pivom, cigarom, psujući i odmjerajući cure. Mrzim i to što ti mogu napisati bilo kakvu debilnu poruku, bez gramatike "bih išao" ovo, ono, već "Oćemo ić?" i ti ćeš uvijek komentirati s "Đe'š mi to reć?!" XD Mrzim što sam te upoznala i zaljubila se kao kreten. Sad kad ne idem za godinu, već za mjesec i pol, ili danas već 16 dana, i posebno sad kad ti ideš (ironije neke životne) za 2 dana.
"Samo šuti, ne spominji nikad." Da... Bit ćeš moja Buba Erdeljan. Eh, prokleti koncert Hladnog piva, "Ranjeni i ludi", prokleti Balaš i prokleta šutnja.

Nećeš mi nedostajati. Nisam se imala vremena naviknuti. Ali bit će mi žao što nikad nismo imali priliku Pčelice.


Negde se pipnu naši mali svemiri
kada već pomislim da spavaš...

Poetry of a Mathematician
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60093

Powered by Blogger.ba