introspection Ja sam samo sanjar, lutalica... - Poetry of a Mathematician

Poetry of a Mathematician

Svijet mašte, osjećaja i misli jednog izgubljenog bića...

17.07.2009.

Ja sam samo sanjar, lutalica...

Nije me više strah... Opet se puštam niz rijeku, pa kud puklo.
Ja sam previše slomljena da bi se opirala... Jer pogled je blag, osmijeh susretljiv, dodir suzdržan, a pun čežnje.

Dovraga koliko mi nedostaješ! Fale sitnice, kaže Marcelo....
Dobijem nalaze, nizak mi šećer, samo mi pada na pamet Nutela u 2 poponoći.
Pričamo o serijama u autobusu i ja se mogu sjetiti samo Dexa, Weedsa i Scrubsa.
Neću dalje. Ne znam ni šta da napišem. Znam da ćeš pročitati.
Šta da ti kažem osim da mi fališ?
Zar postoji nešto drugo što ti mogu reći?
Postoji puno toga, prijatelju, ali iznad gotovo svega ti mi jednostavno ovako nevino nedostaješ.

Poetry of a Mathematician
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031



Mama, just killed a man, Put a gun against his head
Pulled my trigger, now he's dead
Mama, life had just begun
But now I've gone and thrown it all away
Mama, ooh, Didn't mean to make you cry
If I'm not back again this time tomorrow
carry on, carry on as if nothing really matters

Too late, my time has come
Sends shivers down my spine, body's aching all the time
Goodbye, ev'rybody, I've got to go
Gotta leave you all behind and face the truth
Mama, ooh, I don't want to die
I sometimes wish I'd never been born at all


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
60094

Powered by Blogger.ba